intervju s anfema

1. Za početak se predstavite.
Mi smo anarhofeministička grupa afiniteta Anfema (anarhofeministička akcija).

2. Kako je uopće došlo do ideje za osnivanje takve neformalne anarho feminističke grupe?
Uvidjela se potreba za takvom grupom, uostalom to je neizostavna karika borbe za oslobođenje.

3. Koje su bile prve poteškoće na koje ste nailazile?
Konfuzija unutar grupe, jer mnoge nisu bile pretjerano upoznate s feminizmom, ili pak anarhizmom, ali su osjećale potrebu da medjusobno prokomentiraju i podjele misljenje o npr. sexizmu unutar scene, mislim, vise onako neke stvari o kojima su imale predodzbu, i mislile da su jedine koje primjećuju te probleme, pa je nastupila euforija nakon spoznaje da nisu same, jer su gotove sve svjesne tih problema. Jednostavno se o tim stvarima nikad prije nije pričalo na toj razini. Neke su djevojke čak došle do te spoznaje tek nakon pristupanja grupi, kojoj su pristupile iz različitih razloga. Različitost je bila naša prednost, ali i izvor problema. Osim toga, tu su se pojavili još problemi vezani uz pitanja homogenost grupe (samo cure ili ne), načina financiranja, itd, uglavnom, ništa neobično za grupu u nastanku, bez anarhofeminističke tradicije na koju bi se oslonila.

4. Možete li nabrojiti nekoliko dosadašnjih važnijih akcija i koji su vam planovi za buduće djelovanje?
Neke od starijih akcija su: organiziranje Dana žena u Istarskom domu, izdavanje jednog broja newslettera Womb, prevod vodiča kroz diy ginekologiju Vruće gaćice (koja je na našem sajtu www.anfema.tk), zatim organiziranje niza radionica tehničkih stvari za cure ARTC, predavanja s projekcijama i diskusijom na teme žena i medija, trgovine zenama, sudjelovale u razlicitim događanjima kao organiziranje No border campa. U jesen planiramo organizirati predavanje o pornografiji.

5. Osjećate li da je seksizam pristuan i na hrvatskoj anarho sceni?
Prisutan je zasigurno manje nego u društvo oko nas i svakodnevnom životu, ali je ipak prisutan. Najčešće se radi o pojedincima koji su svjesni mnogih stvari, ali još nisu osvješćeni (ili su samo djelomično svjesni) po pitanju odnosa među rodovima. S time se susrećemo najčešće, jer se na radikalnije ispade često reagira, dok se tzv. "manje" stvari ignoriraju. Npr., kada se i prepozna seksistično ponašanje, izostaje reakcija i djelovanje od strane većine muškog dijela, premda su sami prilično osviještene osobe.

6. Što je po vašem mišljenju razlog toliko malom broju djevojaka koje su aktivne na hr anarho punk sceni? Prvenstveno mislim na bendove, a onda i na razne druge aktivnosti, pa i na grupe poput vaše (kolko znam, jedina ste takva grupa u HR)...
Ovaj odgovor se može povezati s odgovorom na 10. pitanje. Veliki je korak od pričanja do djelovanja, nažalost tako praksa pokazuje, premda je zapravo malen, treba se samo pokrenuti... Uz to, pojedinke dolaze iz društva koje ih ne potiču na djelovanje, pa trebaju proći proces osvješćivanja, koji je preduvjet djelovanja. Ipak, moramo reći da su se u zadnje vrijeme dogodile promjene na području Zagreba, gdje u aktivizmu prevladavanju cure.

7. Zbog čega je radikalni feminizam '60-tih skrenuo u velike reformističke kampanje, po vašem mišljenju?
Radikalni feminizam '60-ih nikad u suštini nije bio radikalan. Bio je radikalan utoliko što je koristio provokativnije i subverzivnije načine borbe od uobičajenih, ali oni nisu preispitivali i rušili sistem u cjelini, već su tražile svoje mjesto unutar njega.-On je bio segmentiran, izoliran dio borbe žena srednje bijele klase, koje su rješenje emancipacije vidjele isključivo iz svoje povlaštene perspektive i unutar uvjetta protiv kojih se trebalo boriti. Sve dok se ne uvidi povezanost i prožimanje svih segmenata borbe protiv svih represija sistema, što vodi do sveopćegoslobođenja, svaka borba ostaje površna, marginalizirana i neostvarena. Sistem koji funkcionira na osnovi "podjeli pa vladaj", je i ovdje postigao svoj cilj, davajući odabranim marginaliziranim skupinama neka prava i privilegije, na kojima bi odabrani trebali biti prezahvalni i zauvijek ušutiti, zadovoljni što se baš njima posrećilo, te u isto vrijeme podržati taj sistem koji im je omogućio. Uspjeh unutar sustava pripisuju svojim zaslugama i ispravnosti svoje borbe, ne uviđajući da su samo marionete i vrijedni pronositelji sistema koji se ujedinjeno bori protiv neujedinjenih. Kako itko može biti slobodan i ravnopravan u sistemu utemeljenom na nejednakosti i potlačenosti? Ne možemo biti slobodni dok svi nismo slobodni. Privilegiji odabrane marginalne skupine nisu i nemaju veze s oslobođenjem, oni su samo privilegiji, afrodizijak za očajnike.

8. Koliki je utjecaj reklama na svakodnevni život jedne žene/djevojke?
Mediji prožimaju svaki segment društva, koje je, kao što znamo, patrijarhalno i potrošačko. A cilj potrošačkog društva je prodati proizvod konzumeru.Kao i slika pravog muškarca i ona je ujedno i proizvod ove kulture, njezine propagande, između ostalog i reklame. Razlika je u tome sto se njezine karakteristike-kvalitete tocno utvrdjene od strane muškarca, dok su muškarci stvarajući sliku pravog muškarca, ipak ostavili neosporivo više mogićnosti.Dakle: muškarac je proizvođač i konzumer, dok je žena uglavnom samo konzumer. Proizvodna funkcija žene je uglavnom svedena samo na rađanje i odgajanje djece, ali čineći to u okviru sistema i bivajući proizvod, savršeno je jasno koliko je to njezin proizvod. Oko polovice svjetskog stanovništva čine žene, koje su pretvorene u bezumne potrošačice različitih kozmetičkih, medicinskih, dijetetskih, modnih i dr. proizvoda. A glavni pokretač toga su mediji, koji kreiraju identitet žena kao sex bombi, kućanica, poslušnih supruga, karijeristica... osim što su meta medija, one su i njihovo najčešće sredstvo. Korištene su kao tijela koja prodaju sve - od automobila do četkica za zube (pa čak i tzv. Pank koncerata!!!) Većin žena je nesvjesna snage utjecaja medija, ne shvaćajući zašto joj je mršavo tijelo lijepo, ili zašto se pak šminka svaki put kada izlazi iz kuće. Ljudi su općenito nesvjesni bombardiranja jumbo plakata i ostalih reklama u običnoj šetnji gradom, pa kada gledaš uredno izbrijane i našminkane mlade žene na reklamama cijeli svoj život, ništa drugo ti se ne čini prihvatljivo. Na taj način se konstruira ženstvenost, koja se shvaća kao prirođena ženama. Naravno, utjecaj medija je prisutan u svakom segmentu društva u cjelini, tako da se ovaj odgovor ne odnosi samo na žene, već npr. i na kreiranje muškog identiteta, odnos prema prirodi i životinjama, itd.

9. Prije ovog intervjua sam ispitivao nekoliko ljudi o aktivnostima anfeme, te općenito o njihovom mišljenju o anfemi i jedan prijatelj mi je postavio zanimljivo pitanje vezano uz jedan vaš prišivač. Radi se o prišivku na kojemu piše: ''ponosna i jaka''. po njemu je ovo ''ponosna'' nepotrebno, jer on ne vidi zašto bi netko bio ponosan zbog svog spola (pošto na to nije mogao/la utjecati).
Po nama, na smijemo zaboraviti da uz txt "ponosna i jaka" ide i slika vještice na metli, što se nikako ne smije isključiti, jer su mnoge žene koje su spaljene kao vještice bile trn u oku društva u kojem su živjele, baš zato jer nisu bile pokorne i bez želje za promjenom svog potlačenog položaja kao druge žene, već - PONOSNE I JAKE u smislu pobune protiv sistema. Taj prišivak se ne odnosi na ponosan kao karakteristiku spola, već na mogućnost žene da ima jednaka prava na tu osobinu, koja se smatra poželjnom muškom karakteristikom.Došle smo da zaključka da je poruka koju prišivak odašilje loša s te strane što se na taj način te osobine nameću kao poželjne i ženskom rodu, preuzimajući te patrijarhalne vrijednosti, umjesto da se osobine koje se vežu uz žene (npr. emocionalna) promiču kao jednako vrijedne za oba roda. Odmah se rodila ideja da napravimo prišivke s porukom emotivan i jak, namijenjenog dečkima, te npr. ponosna i emocionalna za cure.

10. Ja sam primijetio da se dosta cura na toj hc punk sceni furaju na feminizam bez ikakvog pravog znanja o njemu, znači, nabaci se par prišivaka, napravi se par dredova, pirseva, itd. I onda su feministice kada im to paše i odgovara, a kada im odgovara onaj ''žena, nježna, dama...'' položaj onda ne spominju feminizam. (primjera imam dosta no mislim da ste skuzile što želim reći, pa ne moram sada opisivati određene situacije)
Tako je. Mnoge djevojke, ali i dečki, kada "uđu" na scenu, prihvate stvari kao dio imidža, prišivke, zakovice, pirseve, pa tako u ovom slučaju i feminizam. Također, znamo mnoge ljude koji su bili vegeterijanci/ke samo u periodu kada su bili na sceni. Mislimo da se privrženost nekoj ideji mjeri po iskrenosti, a ne po broju prišivaka, što naravno ne znači da osoba opšivena prišivcima nije iskrena ili svjesna. Nažalost, pank imidž je ono na čemu se mnogi zaustavljaju, kao i opijanju i slušanju bendova, bez da zaista usvajaju poruke koje ovi odašilju.

11. Je li velika kočnica borbi za ravnopravnost žena i samo ponašanje mnogih žena koje mirno i ravnodušno prihvaćaju podređenu ulogu nametnutu od muške patrijahalne populacije (ovdje prvenstveno mislim na stanje u našoj zemlji gdje sam imao prilike i upoznati dosta žena koje ni ne pomišljaju da njihova uloga nije samo da odgajaju djecu, kuhaju, brinu se da se muž lijepo obuče, itd....)
Naravno da na ženi leži velika odgovornost u prepoznavanju diskriminacije, kao i poduzimanju koraka u smjeru promjene, ali isto tako jednako leži i na muškarcima, koji, čak i kada su svjesni potčinjenog položaja žena, smatraju da je ta borba isključiovo ženska borba, na uviđajući da je to dio borbe za sveopće oslobođenje. Ta činjenica je često upravo srž problema. Takvim ženama podređenost predstavlja sigurnost kao jedini prihvatljivi obrazac ponašanja, a odstupanjem od tih obrazaca rađa se strah od neprihvaćanja okoline zbog neprepoznavanja rodnih identiteta.

12. Da li ste surađivale sa nekim NVO-ima? Što općenito mislite o njihovu radu?
Jednom prilikom smo pozvane u kamp u Kostajnici, kao potpora lokalnoj udruzi mladih KAOS. Cilj kampa je bio ponuditi drugačije saržaje mladima u poratnom demoraliziranom području u obliku koncerta, predstava, nekih radionica, igara, i sl. Naše prisustvo i djelovanje tamo nije imalo veze s konkretnim radom naše grupe, već smo ponudile naše društvo i druženje s djecom. Općenito, mislimo da način rada i funkcioniranja NVO-a nije ispravan način, jer pribjegava kompromisu s postojećim sistemom, i stanju protiv kojeg se borimo. NVO-i teže reformi postojećeg stanja, a ne njegovoj korjenitoj promjeni.

13. Koji su po vama koraci ka potpunoj ravnopravnosti spolova?
To je individualno i ne postoji univerzalni "to je to" vodič koji će dovesti do ravnopravnosti. Najvažnije je da neravnopravnost nije samo problem žena, već i muškaraca i da se ravnopravnost može postići samo zajedničkom borbom. Postoje tisuću različitih koraka, može se početi od sebe, kuće, obitelji, okoline... ali najvažnije da se misli i radi, bio to razgovor sa susjedom koju tuče muž, ili fanzin.

14. Što mislite o black blocu? Da li bi to moglo prerasti u mačo preseravanja u vidu ko će razbiti više izloga i slično...
Mislimo da je to potpuno opravdan, potreban i neizbjezan nacin otpora koji se uopce ne može nazvati nasiljem, vec legitimnim direktnim djelovanjem kojim se nanosi steta postojecem sistemu koji kroz takve kanale vrši istinsko nasilje, u pravom smislu te riječi.nazivanjem takvog oblika otpora nasiljem prihvaćamo od kapitalistickog sustava nametnutu predodžbu sustava vrijednosti u kojem je napad na bez obzira kol9iko nepravedno steceno presveto privatno vlasništvo neoprostivo svetogrđe, iliti nasilje. Samin populariziranjem masovnih demonstracija, tzv. "demo turizam", redovima black blocka pridružuje se ekipa koja dolazi s tendencijom dokazivanja, i to na takav, macho način. Pomodnost demosa vidi se i u opremi, u kojoj pojedinci izgledaju "kul", a koji nisu funkcionalni. Takve osobe najčešće imaju krivu predodžbu o djelovanju black blocka, priključujući se zbog krivih razloga. Direktne uzroke vidimo u medijskoj manipulaciji, (npr. reklame Diesela sa slikama demonstracija i natpisima poput "marry young", "plant more flowers",)tj. prepoznavanje pronositelja globalnog otpora kao potencijalnih potrošača.

15. Nešto za kraj...
Problem kod odgovaranja na intervjue to što se teško pismeno izraziti, pogotovo kad su u pitanju stvari koje su često apstraktne ili teške za objasniti. Mi još učimo o svemu, pa se ispričavamo zbog nekih eventualnih nejasnoća.Iskoristile bismo također ovo pitanje za kratku najavu: 18.,19. i 20.03. 2005. u Zagrebu će se održati drugi po redu BASK (Balkanski anarhistički sajam knjiga). Puno hvala na prostoru za ovaj intervju, i puno hvala Peđi i Mishelle na pomoći oko odgovaranja.

pitao: petar 

from http://web.archive.org/web/20080428042148/http://www.anfema.tk/